Time Line: 1975. i 1976.

1975.

[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/mass_joc.jpg[/IMG]Model: M23
Motor: Ford DFV
Vozači:
Emerson Fittipaldi
Jochen Mass
Dave Charlton

Na kraju pobjedničke, 1974. sezone, Pat McLaren, Teddy Mayer i Tyler Alexander ostali su čelni ljudi McLarena, ali Alastair Caldwell i dalje je upravljao F1 timom. U većoj mjeri nepromijenjen, M23 Gordona Coppucka ušao je u svoju treću sezonu.
Novi Fittipaldijev timski kolega postao je Jochen Mass.
Fittipaldi je započeo sezonu pobjedom ispred Jamesa Hunta (Hesketh) u Argentini te drugim mjestom u Brazilu, gdje je Mass bio treći. I Mass je ubilježio pobjedu, no nakon toga Niki Lauda u Ferrariju pobjeđuje u četiri od pet utrka.
[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/charlton.jpg[/IMG]McLarenov dvojac ubilježio je drugo mjesto u Monacu, te nakon nekoliko odustajanja, treće i četvrto mjesto u Francuskoj. Na Silverstoneu, Fittipaldi je odnio pobjedu; Mass je na kišnom Austrijskom Grand Prixu ostvario četvrto mjesto. «Emmo» je bio drugi u Monzi i Watkins Glennu, gdje je Jochen bio treći.
Sezonu je Fittipaldi završio na drugom mjestu, sa 19.5 bodova zaostatka za Laudom, a Mass je bio sedmi. U konstruktorskom poretku, McLaren je zauzeo treću poziciju, samo bod iza Brabhama. Možda su mogli i bolje, no M23 je već bio zastario.
U Indyu, Johnny Rutherford završio je kao drugi vozeći modifikovani M16E.

Vozački poredak: 2. Fittipaldi, 45 bodova; 7. Mass, 20 bodova.
Konstruktorski poredak: 3., 53 boda.

1976.

Model: M23 and M26
Motor: Ford DFV
Vozači:
James Hunt
Jochen Mass

[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/m26.jpg[/IMG]Spletom okolnosti, James Hunt je zamijenio Emersona Fittipaldija 1976. godine. Zbog nedostatka sponzora, Hesketh za kojeg je Hunt vozio, povukao se iz Formule 1, a Fittipaldi je napustio McLaren. Tako je Hunt postao lider tima, a Mass je ostao njegov timski kolega. Bolid za ovu sezonu trebao je biti Coppuckov M26, no kako još uvijek nije bio spreman, upotrijebljen je M23, olakšan za 13.6 kg.
Ferrari je pobijedio na prve tri utrke, Hunt četvrtu. Naredne dvije pripale su Laudi, a Hunt je iznova pobijedio u Francuskoj te Velikoj Britaniji, izvanrednoj utrci u koju je startao sa rezervnim bolidom, no kasnije je diskvalifikovan. Pobijedio je i u Njemačkoj, ali njegov glavni rival Niki Lauda teško je povrijeđen u stravičnoj nesreći. U Austriji Hunt je bio četvrti, u Holandiji prvi, a sve to vrijeme Lauda se oporavljao da bi se vratio na utrku u Monzi, gdje je osvojio sjajno četvrto mjesto. Pobjedama u Kanadi i Watkins Glenu, Hunt se primakao Laudi na svega 3 boda prije finalne utrke, u sezoni ispunjenoj protestima i kontroverzijama.
Pred start Japanskog Grand Prixa u Fujiju, padala je obilna kiša te vozači su raspravljali da li da uopće startaju. Lauda je otišao u boks nakon samo 1 kruga, a Hunt je poveo. Austrijanac je imao problema sa vidom po kiši što je bila posljedica požara u kojem je stradao, te se nevoljko, ali odgovorno povukao iz utrke. Hunt je morao završiti na najmanje trećem mjestu. Imao je problema sa stražnjom lijevom gumom što su ostali iskoristili da ga preteknu, pa je morao otići u boks. Bijesan, nakon izlaska iz boksa bio je peti, sa samo još tri kruga do kraja. Na novim gumama, pretekao je Alana Jonesa i Regazzonija, čime je zauzeo treću poziciju.
James Hunt je osvojio šampionsku titulu, sa bodom prednosti, Jochen Mass bio je deveti, a McLaren drugi u konstruktorskom poretku, 9 bodova iza Ferrarija. Johnny Rutherford priskrbio je još slavlja za McLaren, osvojivši Indy drugi put u tri godine.

Vozački poredak: 1. Hunt, 69 bodova; 9. Mass, 19 bodova.
Konstruktorski poredak: 2., 74 boda.

Komentariši