Profil: Emerson Fittipaldi

Ukupno utrka: 144
Pobjeda: 14
Pole-pozicija: 6
Najbržih krugova: 6
Prvi GP: Velika Britanija 1970. (Lotus-Ford 49C)
Posljednji GP: SAD 1980. (Fittipaldi-Ford F8, Copersucar/Fittipaldi)
Prvi bodovi: Njemačka 1970. (Lotus-Ford 49C)
Posljednji bodovi: Monaco 1980. (Fittipaldi-Ford F7, Copersucar/Fittipaldi)

[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/fite008.jpg[/IMG]Emerson Fittipaldi rođen je u Sao Paulu, 12. decembra 1946. U svijet utrka ušao je prije više od 30 godina. 1967., sa starijim bratom Wilson Jr.-om ulazi u kart utrke gdje osvaja sve za što mu se ukazala prilika. Znajući da se do napretka i uspjeha u moto-sportu najbolje dolazi u Engleskoj, Fittipaldi odlazi na Otok 1969. Vozeći za Lotus u Formuli 3, osvojio je Lombank F3 šampionat.
Godine 1970. penje se za jednu stepenicu više, ulaskom u Formulu 2, iznova vozeći za Lotus. U maju iste godine, Colin Chapman ga je pozvao na test vožnju u Formuli 1. Chapman je bio impresioniran pa se Fittipaldi priključuje timu. Svoj debi u Formuli 1 zabilježio je u Brands Hatchu vozeći stari Lotus 49 sa kojim je zauzeo 8. mjesto. Već u drugoj utrci, u Njemačkoj osvaja svoje prve bodove sa 4. mjestom. Nakon tragične smrti timskog kolege Jochena Rindta, pobijedio je na Američkom Grand Prixu. Činilo se da se pojavio niotkuda kako bi spasio razoreni tim.
Uspjeh 1971. godine spriječila je saobraćajna nesreća koju je doživio na putu kući. Povrede, iako nisu bile opasne po život, narušile su mu formu. Ali sljedeće godine popeo se na sam vrh, postavši najmlađi šampion Formule 1 do tada.
[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/fittipaldi_arg72.jpg[/IMG]1973. odnio je pobjedu na Argentinskom i Brazilskom Grand Prixu i činilo se da hita prema novoj tituli. No, snažnog konkurenta dobio je u Ronnie Petersonu što je očigledno unijelo nemir u inače mirnog Brazilca. U Francuskoj je načinio za njega potpuno netipičnu grešku. Preticajući Jody Schecktera izazvao je sudar, kojim su obojica završili utrku prije vremena. Sezonu je završio na drugom mjestu, iza Jackie Stewarta te prešao u McLaren.
Sa tri pobjede i konstantnim osvajanjem bodova, priskrbio je i drugu titulu Svjetskog šampionata u Formuli 1, 1974. godine. Bila je to prva titula za McLaren općenito, i u vozačkom i u konstruktorskom poretku. Naredna godina bila je puna prevrata. Nije mogao trpiti dalje političke malverzacije, te je potpomognut sponzorstvom brazilske kompanije Copersucar, sa bratom osnovao vlastiti tim, Fittipaldi Automotive. No, nisu bili u stanju oživjeti čaroliju iz prethodne decenije i bio je tužan prizor vidjet dvostrukog svjetskog prvaka na začelju. Frustriran neuspjesima, Fittipaldi se povukao u rodni Brazil.
[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/fite003.jpg[/IMG]Njegova karijera mogla je završiti tu, no ljubav prema utrkama bila mu je u krvi. Sjajan povratak zabilježio je 1984. godine u IndyCar utrkama. Uskoro je postao miljenik publike zbog svoje velike ljubavi prema utrkama i korektnom odnosu prema suparnicima. Njegov uglađeni stil i iskustvo rezultirali su dvjema Indy 500 pobjedama. 1989. osvojio je CART šampionat, a 1990. pridružio se Penske timu sa kojim je nastavio pobjeđivati do 1995. Krajem te godine Roger Penske i Carl Hogan osnivaju Penske Hogan Racing te Fittipaldi prelazi u novi tim.
Nakon povrede vrata na startu US 500 u Michiganu te kasnije povrede leđa u manjoj avionskoj nesreći, zauvijek se povukao 1997. godine.

Službeni site