1971.
Model: M7C, M14A, M19A
Motor: Ford DFV
Vozači:
Denis Hulme
Peter Gethin
Jo Bonnier (Ecurie Bonnier M7C)
Jackie Oliver
Mark Donohue (PenskeWhite Racing M19A)
David Hobbs (PenskeWhite Racing M19A)
Nimalo iznenađujuće, tim se, kako je sezona 1971. startala, još uvijek nalazio u fazi obnove. Gordon Coppuck koncentrisao se na dizajn bolida za IndyCar, dok je iz Brabhama došao Ralph Bellamy na godinu dana, kako bi dizajnirao M19A. Vodstvo tima preuzeli su Phil Kerr i Amerikanac Teddy Mayer, koji su bili desna ruka Bruce McLarena na različitim odjelima.
[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/gethin.jpg[/IMG]Hulme je poveo u prvoj utrci u Kyalamiu dok nije došlo do problema sa zadnjim amortizerom. Tim se nalazio u nevolji, dijelom zbog vibracija guma i understeer-a. Mark Donohue je pristupio timu kako bi pokušao riješiti problem, čime je Gethin dobio izlaznu kartu iz McLarena za BRM, sa kojim je osvojio Talijanski GP te godine.
Donohuevo treće mjesto u Kanadi bila je svijetla tačka sezone u kojoj su dominirali Jackie Stewart i Tyrell, dok je McLaren osvojio svega 10 bodova, od kojih su 4 Donohueva. No, McLaren je iznova osvojio naslov u CanAmu sa M8F koji je pripao Hulmeu.
Vozački poredak: 9. Hulme, 9 bodova; 16. Donohue, 4 boda.
Konstruktorski poredak: 6., 10 bodova.
1972.
Model: M19A, M19C
Motor: Ford DFV
Vozači:
Dennis Hulme
Peter Revson
Brian Redman
Jody Scheckter
McLarenova predanost i rad isplatili su se 19. maja 1972. godine. Tog vikenda, Hulme je osvojio Oulton Park Gold Cup u Formuli 1 sa M19A, Jody Scheckter posljednju Crystal Palace Formula 2 utrku sa M21, a Mark Donohue Indy 500 sa M16B. Odličan vikend, moglo bi se reći. Nakon pet uzastopnih titula, McLaren je konačno poražen u CanAmu.
[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/72.jpg[/IMG]No, bližila se nova era. Tim je imao puno sponzorstvo od Yardleya, a utrkivali su se sa prošlogodišnjim M19s, s promjenama na krilcima i gumama.
Sezona je dobro startala, sa Hulmeovim drugim mjestom u Argentini, a zatim i pobjedom u Južnoj Africi gdje je Revson bio treći. No, Emerson Fittipaldi i Jackie Stewart pobrinuli su se da se pobjednički niz ne nastavi. Hulme i Revson bili su drugi, odnosno treći u Austriji; u Italiji Hulme je završio kao treći, dok se u Kanadi Revson našao ispred Hulmea, a iza Stewarta. U SAD-u Hulme je osvojio još jedno treće mjesto.
Fittipaldiju je pripala titula te godine, Stewartu druga pozicija, Hulmeu treća te Revsonu peta. Nakon uspjeha u Formuli 2, Jody Scheckter debitirao je u Formuli 1 na Američkom Grand Prixu gdje je završio kao deveti.
Vozački poredak: 3. Hulme, 39 bodova; 5. Revson, 23 boda; 12. Redman, 4 boda.
Konstruktorski poredak: 3., 47 bodova.
