Model: M7A, M7C, M7D, M14A, M14D
Motor: Ford DFV i Alfa Romeo V8 (M7D and M14D)
Vozači:
Bruce McLaren (M14A)
Denis Hulme (M14A)
John Surtees (Team Surtees M7C)
Peter Gethin (M7A and M14A)
Andrea de Adamich (M7D and M14D)
Dan Gurney (M7A and M14A)
Jo Bonnier (Ecurie Bonnier M7C)
Nanni Galli (M7D)
[IMG]http://img.photobucket.com/albums/v300/sejla/m14dcopy.jpg[/IMG]Smrt Bruce McLarena na testiranju u Goodwoodu obilježila je sezonu za koju je bilo jasno da će biti naporna za sve. Ne samo da je bio Grand Prix program sa evoluiranim DFV M14As, nego i paralelni program as Alfa Romeom, na čelu sa Andreom de Adamichem. Povrh svega toga, trebalo je učestvovati i u CanAm programu, a McLaren se prethodne sezone odlučio okušati i u Indy 500 utrkama. Sjedište je premješteno u Colbrook, kod Heathrowa, a tim je brojao 50 ljudi.
Prvi GP godine Hulme je završio kao drugi; bio je četvrti u Monacu i iako je Alfa Romeo program imao problem nekonstantnosti motora, stvari su se činile povoljnim. No tada, Hulmeu se desio stravičan požar na Indy treningu, a samo nekoliko dana kasnije, Bruce McLaren je poginuo. Bio je to snažan udarac za tim. Možda se Hulme, uživajući status lidera tima, prerano vratio utrkama, jer trebalo je vremena da opekotine zacijele. Nakon uspjeha u Formuli 5000, Peter Gethin postao je njegov timski kolega u Grand Prix utrkama i CanAmu.
No, bilo je to vrijeme Lotusovih uspjeha i Ferrarijevog povratka, tako da nije bilo iznenađenje da McLaren nije pobijedio na niti jednoj utrci, te se našao na četvrtoj poziciji u ukupnom poretku. Hulme je iznova osvojio titulu u CanAmu, a Peter Revson bio je četvrti u Indyju.
Vozački poredak: 4. Hulme, 27 bodova; 14. McLaren, 6 bodova; 17. Surtees, 3 boda; 22. Gurney i Gethin, 1 bod.
Konstruktorski poredak: 4., 35 bodova.
