(Prethodno: 1986.)

Šasija: MP4/3
Motor: TAG turbo V6
Vozači:
Alain Prost
Stefan Johansson

TAG-ov legendarni motor nalazio se već četvrtu sezonu zaredom u McLarenu; Stefan Johansson postao je novi Prostov timski kolega, a Johna Barnarda naslijedio je Steve Nichols. On je radio na bolidu zajedno sa Barnardom te je procijenio šta treba ostaviti, a šta promijeniti. Ovjes i mjenjačka kutija su ostali, ali dizajniran je novi monokok, sa novom aerodinamikom i manjim spremnikom za gorivo. Porsche je povećao omjer kompresije motora tri puta kako bi gorivo bilo bolje iskorišteno, ali to nije donijelo željene rezultate.

Prost je ubilježio pobjedu u Brazilu; tu je Johansson bio treći, a četvrti u Imoli. Dvojac je osigurao dvostruku pobjedu na Spa-Francorchamps, ali dva treća mjesta bila su jedina nagrada u naredne četiri utrke. Povećanje snage motora rezultiralo je povećanjem težine čime je poremećen balans bolida, izazvavši time vibracije na bolidu.

U Njemačkoj Prost se nalazio na putu ka pobjedu sve dok nije došlo do puknuća alternatora, pet krugova prije kraja. Bio je to interesantan kvar, jer im alternator nije pukao u preko 160 hiljada kilometara, a tada se to desilo nekoliko puta.

Honda je tada dominirala, a aktivni ovjes postao je moderan. Prost se vratio na vrh u Portugalu, zauzeo drugu poziciju na Jerezu, nakon čega je opet uslijedio pad u performansama. Johansson je bio treći u Suzuki, a na kraju sezone otišao je iz tima.

Ron Dennis je za narednu sezonu napravio dream team – privukavši i Ayrtona Sennu i Hondu...

Vozački poredak: 4. Prost, 46 bodova; 6. Johansson, 30 bodova.
Konstruktorski poredak: 2., 76 bodova.

(Naredno: 1988.)