Ukupno utrka: 92
Pobjeda: 10
Pole-pozicija: 14
Najbržih krugova: 8
Prvi Grand Prix: Monaco 1973. (March-Ford 731, Hesketh)
Posljednji Grand Prix: Monaco 1979. (Wolf-Ford WR7, Wolf)
Prvi bodovi: Francuska 1973. (March-Ford 731, Hesketh)
Posljednji bodovi: Francuska 1978. (McLaren-Ford M26, McLaren)

James Hunt rođen je 29. avgusta 1947. godine u Belmontu, u Velikoj Britaniji. Karijeru je započeo kasnih 60-ih u Formula Ford 1600, da bi kasnije prešao u F3 gdje je svojim impulsivnim temperamentom priskrbio nadimak «Hunt the Shunt». Nesumnjivo, Hunt je bio brz, no kako je uvijek išao preoštro sa nekonkurentnom mašinerijom, izazvavši niz udesa, bio je jako blizu tome da ga otpišu kao ozbiljnog konkurenta do početka 1972. Upravo onda kada se sve činilo izgubljenim, desila mu se jedna od onih sretnih okolnosti koje za kratko vrijeme preokrenu stvari.
Na ljeto 1972., podrška entuzijastičnog Lorda Hesketha pomogla mu je da se probije u Formulu 2, za volan polovnog March 712M te pružila Huntu šansu da pokaže svoj pravi potencijal protiv velikana kao što su bili Ronnie Peterson i Mike Hailwood. Jamesov prvi nastup u Grand Prix bolidu desio se 1973., na F1/F5000 Brands Hatch Race of Champions gdje je završio kao treći u Surtees TS9B. Tim je tada prešao na March 731 te u F1 šampionatu debitirao na VN Monaca gdje bi završili u bodovima da nije bilo problema sa motorom. Hunt je bio četvrti u Britaniji, treći u Zandvoortu te fantastičan drugi na VN SAD-a u Watkins Glenu.
Za početak 1974., Harvey Postlethwaite konstruisao je Hesketh 308 koji je većinu sezone imao manjih mehaničkih problema, zajedno sa vozačkim pogreškama. Kao rezultat, Hunt se nije uspio zadržati na uzlaznoj putanji u svojoj karijeri. Svoju prvu Grand Prix pobjedu konačno je ostvario naredne godine, nadmašivši Laudu na Holandskom Grand Prixu u Zandvoortu. Zbog nedostatka sredstava za vođenje tima, Hesketh se krajem 1975. godine povukao iz Formule 1. James Hunt je samo nakratko osta bez angažmana. Emerson Fittipaldi objavio je da napušta McLaren, a Hunt je bio prvi izbor Teddy Mayera za njegovog nasljednika. Njegov timski kolega bio je Jochen Mass.
James je pobijedio na Španjolskom Grand Prixu u Jarami. Iako je isprva bio diskvalifikovan, pobjeda mu je vraćena nakon žalbe. Kasnije te godine, diskvalifikovan je na Britanskom Grand Prixu. Vodio je usku bitku sa Laudom, sa kojim je bio i jako dobar prijatelj. Vrata titule Huntu su se širom otvorila nakon stravičnog požara na Nurburgringu koji je zahvatio Laudin bolid. No, već nakon šest sedmica Austrijanac se vratio u borbu za titulu. Da bi trijumfovao nad Laudom, Hunt je morao prevazići zaostatak od 17 bodova u posljednje tri utrke sezone. Vozeći McLaren M23, pobjedama u Španiji, Francuskoj i Holandiji, pridodao je i one u Kanadi i Americi, te treće mjesto u kišnom Japanskom Grand Prixu gdje Lauda nije uspio završiti. Time je titula 1976. godine pripala Huntu.
Naredne sezone, konkurentnost M23 i njegovog nasljednika M26 nadmašila je nova generacija Lotus bolida. Hunt je završio kao peti u ukupnom poretku. Nakon razočaravajućih rezultata, sezonu 1978. okončao je na osmoj poziciji. 1979. prešao je u tim Wolf, no povukao se na istoj stazi na kojoj je i započeo svoju F1 karijeru, u Monacu. Nakon toga, bavio se i komentatorskim poslom na BBC-u.
15. juna 1993. preminuo je od srčanog udara, u svojoj kući u Wimbledonu.